Osam igrača koji bi podigli kvalitet reprezentacije BiHNakon još jednog bolnog poraza, ovaj put od Islanda u Rejkjaviku i činjenice da smo sve dalje od plasmana na Euro kroz kvalifikacije, riječ koja se najčešće može pročitati kako u medijima, tako i na društvenim mrežama jeste – reset! I pticama na grani je jasno da ovako dalje ne može, mučimo se i gubimo utakmice od onih koji su barem na papiru slabiji od nas. Nešto jednostavno ne štima.
Iako mnogi pozivaju na potpuni reset, nove snage i osvježenje u reprezentaciji, postoji i dobar dio onih koji smatraju kako je trenutni roster najbolje što imamo. No, da li je to baš tako? Sportske.ba su analizirale i stoga donosimo spisak igrača za koje smatramo kako bi u ovom momentu reprezentaciji donijeli nešto novo, novu snagu, svježinu i najvažnije – kvalitet!
U odabiru i spisku igrača nismo naveli niti jednog igrača koji je do sada bilo kad obukao dres A reprezentacije. Jednostavno jer ne želimo da nas se okarakteriše kao da nekog „guramo“. Prilikom analize orijentisali smo se na neke nove snage, pojedini imaju i druge pasoše a kod nekih je potreban napredan nivo diplomatije, pa krenimo redom…
Nermin Zolotić (Casa Pia) – stoper
Bivši igrač Željezničara i nekadašnji U-21 reprezentativac BiH u proteklim sezonama pruža sjajne partije u portugalskom prvenstvu u ekipi Casa Pie, devetoplasiranoj momčadi u izuzetno jakoj ligi sa Benficom, Portom i Sportingom. Iako po vokaciji zadnji vezni (što je još jedna njegova prednost), Zolotić najčešće igra na poziciji lijevog stopera. Primjera radi, u utakmici sa Islandom, tu poziciju bio je prinuđen igrati Sead Kolašinac, dok je njegovo mjesto na beku zauzeo Amar Dedić koji je inače desni bek. Da se Kodro recimo sjetio Zolotića, ne bi imao razloga za „izmišljanje tople vode“, pa bi Dedić koji je podbacio na lijevoj strani, mogao igrati na svojoj prirodnoj poziciji. Ali to sada nije tema.
Zolotić ima 29 godina, iskustvo igranja u Belgiji i Portugalu, vrlo često se zahvaljujući odličnim partijama u dresu Casa Pie nađe u timu kola. Sa Zolotićem, uz Hadžikadunića, Barišića i Ahmedhodžića, naša zadnja linija definitivno bi imala sasvim solidna četiri stopera za duži vremenski period.
Emir Karić (Darmstadt) – lijevi bek i lijevo krilo
Karić je naše gore list, iako je nastupao za mlade reprezentacije Austrije čiji pasoš i posjeduje, nikada nije upisao nastup za A tim, pa kao takav još bi mogao razmisliti o promjeni državljanstva, ukoliko postoji interes sa strane NS BiH i naravno želja sa Emirove.
Riječ je o mladiću rođenom 1997. godine. Radi se o polivalentnom igraču koji pokriva pozicije uz lijevu aut liniju. U dresu novog bundesligaša Darmstadta često nastupa i kao lijevi bek ali i kao krilo. Obzirom da od lijevih bekova trenutno imamo Kolašinca i Ćivića, te da se ne možemo pohvaliti velikim izborom igrača na lijevom krilu, Karić bi bio itekako interesantan. Kako zbog svojih godina, tako i zbog činjenice da nastupa u Bundesligi. Do sada prema našim saznanjima nije bilo kontakta sa NS BiH.
Armin Gigović (Midtjylland) – zadnji vezni
Gigović ima svega 21. godinu i standardni je prvotimac danskog Midtjyllanda sa kojim je ovog ljeta nastupao i u evropskim takmičenjima. Još uvijek je i U-21 reprezentativac Švedske. Armin Gigović želi! Znamo to iz nekoliko provjerenih izvora ali za razliku od Ahmedhodžića i Hadžikadunića, prema Gigoviću od strane NS BiH do sada nije učinjen neki ozbiljniji korak. I koliko god je za pohvalu vrbovanje gore pomenutih igrača, toliko ponekad zabrinjava indolentnost i nezainteresovanost za određene igrače koji bi mogli nastupiti u dresu Bosne i Hercegovine.
Gigović je jako mlad i veoma perspektivan igrač pred kojim je sigurno budućnost i koji nastupa u ozbiljnom klubu i ozbiljnoj ligi. Uz Benjamina Tahirovića, BiH bi dobila dvojicu nasljednika Elvira Rahimića na poziciji na kojoj je godinama unazad posebno „puhalo“.
Petar Sučić (Dinamo Zagreb) – zadnji i centralni vezni
Iako ima svega 19 godina, nakon sjajnih partija u dresu Zrinjskog, mladi reprezentativac naše zemlje već se uspio izboriti za minutažu u zagrebačkom Dinamu. A samo nekoliko njegovih nastupa u dresu „modrih“ bili su dovoljni da zaradi hvalospjeve hrvatskih medija koji već „upozoravaju“ Dalića da krene u operaciju promjene dresa. Sučić nastupa za našu mladu reprezentaciju i sasvim je logično očekivati da sljedeća stepenica bude A reprezentacija, nadamo se već od narednog okupljanja.
Sučić igra na poziciji „osmice“, u srcu veznog reda, krasi ga sjajna igra u oba pravca i trka po cijelom terenu, nešto što nam itekako nedostaje. Na poziciji pravog centralnog veznog u reprezentaciji imamo još samo Pjanića i Prcića, igrače koji su već zagazli u četvrtu deceniju života, a činjenica je i da Miralem Pjanić već odavno ne igra na vrhunskom nivou. Petar Sučić bi se na spisku A reprezentacije morao naći što je prije moguće, ukoliko mislimo na budućnost nacionalnog tima i to je posao selektora. Nema se vremena za čekanje.
Ivan Bašić (Orenburg) – ofanzivni vezni
Ovaj 20-togodišnji veznjak već je oduševio domaću javnost sjajnim igrama u dresu Zrinjskog koje će mu donijeti transfer u redove ruskog Orenburga gdje je u posljednje vrijeme itekako standardan.
Bašić je u ovom trenutku možda i najpotrebniji igrač reprezentaciji – jer igra na poziciji na kojoj nemamo niti jednog igrača! Nakon odlaska Zvjezdana Misimovića i Harisa Medunjanina, naš nacionalni tim i svi selektori nakon Brazila muku muče sa pozicijom gdje nam hronično nedostaje pravi igrač. Mnogi su često silom prilika na toj poziciji pokušavali sa Miralemom Pjanićem ali on to jednostavno nikada nije bio, Pjanić je centralni vezni igrač.
Vidjelo se to i protiv Slovačke, Luksemburga, Islanda, čak i protiv Lihtenštajna. Najbolnije je gledati Džeku u 38. godini kada se vraća prema sredini terena kako bi sam sebi kreirao šansu. Hronično nam nedostaje igrač koji ima taj vic, koji će povezati redove, napraviti višak i riješiti protivnika zadnjim pasom. U ovom momentu Ivan Bašić ima sve nabrojane karakteristike i nastupa u ozbiljnom prvenstvu.
I pored poraza od Slovenije i Austrije, Ivan Bašić bio je jedna od naših svjetlih tačaka u dresu U-21 reprezentacije. Baš kao i sa Sučićem, nema potrebe sa čekanjem. Bašić je igrač koji nam treba već sutra!
Dario Špikić (Dinamo) –krilo
Na krilnim pozicijama definitivno imamo problem. Na lijevoj strani se nekako i „krpimo“ ali utisak je da nam nedostaje pravih bočnih igrača koji u svakom momentu mogu napraviti višak. Višća se oprostio od reprezentacije, Stevanović je u najboljem slučaju tu još jedan ciklus. Od Luke Menala se očekuje ili da vrati klupsku formu ili da promjeni klub. Očito je da nam treba „svježa krv“.
I onda dolazimo do igrača čije ime može postidjeti sve nas, prije svega iz medija ali i sportske javnosti. Dok smo na društvenim mrežama i u javnosti glasni sa pričom o Bosni Hercegovini – zemlji svih nas, multinacionalnom karakteru i šta sve ne, još niko nikada nije istražio niti donio priču da je Dario Špikić, krilo Dinama, porijeklom iz Tomislavgrada i kao takav bi itekako mogao dobiti pasoš BiH. Njegov otac je Bože Špikić, rođen u Borčanima, a majka mu je Dubravka, iz Donjeg Brišnika.
Špikić je kod svih trenra Dinama u posljednje vrijeme neizostavan na krilnim pozicijama. Dečko rođen 1999. godine može podjednako dobro nastupiti na obje krilne pozicije. Nastupao je do sada za sve mlađe uzraste Hrvatske ali nikada nije upisao nastup za A tim naših susjeda.
Možda Špikić nema želju, ali zar ne vrijedi pokušati? Barem ga posjetiti i otvoreno porazgovarati. Činjenica je da je Špikić trenutno potrebniji nama nego mi njemu. A nema sumnje da bi korist bila obostrana.
Haris Tabaković (Hertha) – napadač
U momentu kada nismo sigurni da li će Edin Džeko biti u mogućnosti i snazi za još jedan ciklus, nevjerovatno je da se kockamo i „živimo od danas do sutra“ ne planirajući budućnost. Nakon sjajne sezone u dresu bečke Austrije u kojoj je postigao 17 golova, Haris Tabaković ovog je ljeta pojačao berlinsku Herthu koja je ispala u „zweitu“ ali i tamo je Haris nastavio nemilorsdno tresti mreže.
Pored bosanskog, Haris ima i pasoš Švicarske te kao takav može nastupiti za obje reprezentacije. Posljednjih dana dao je intervju koji obećava kada je u pitanju reprezentacija BiH ali je i jasno poručio „ako se Bosanci uozbilje“. Haris Tabaković itekako je potreban ovoj reprezentaciji, za narednih par ciklusa.
Haris nije u cvjietu mladosti, ali je u najboljim fudbalskim godinama, ima 29 godina, isto koliko je npr. Vardy imao kada je debitovao za Englesku. Neko će potcjenjivački reći „znate, druga njemačka liga“ iako se „zweitu“ smatra najjačom drugom ligom u Evropi. Ne treba ga mnogo pominjati, Temo Puki nam je često zagorčavao život a svoju Finsku je vodio na Evropsko prvenstvo kao igrač engleskog drugoligaša Norwicha. Zašto baš Tabaković u godinama koje slijedi ne bi bio neka naša, bosanska verzija Pukija? Dobro nam došao.
Niko Janković (Rijeka) – ofanzivni vezni
Da, pitat ćete se otkud Janković na ovom spisku i kakve veze ima sa Bosnom i Hercegovinom. Nikakve. Osim one sjajne sezone u Zrinjskom. Ali kada pogledamo utakmice protiv Islanda i Lihtenštajna, sjetimo se Nike Jankovića koji nakon Zrinjskog briljira u dresu Rijeke, dok čitamo kako su Riječani za njega odbili milionsku ponudu Rubin Kazana. Janković je ono što reprezentaciji BiH treba kao suho zlato, naravno ako bi i njega uspjeli ubijediti. Ofanzivni vezni, paker, igrač koji ima vic, udarac, dribling, sve ono što je Edinu Džeki potrebno u kvalitetnom suigraču.
Vratimo se sada na njegovu poveznicu sa Bosnom i Hercegovinom. Istina, teško ju je pronaći osim te jedne sjajne sezone u Zrinjskom.
Ali šta nam nedostaje da i mi ponekad odigramo diplomatski pa da se nešto i pokuša. Ništa izgubiti nećemo. Nije da nije bilo sličnih slučajeva u prošlosti. Sjetimo se Ninoslava Milenkovića, stopera koji je izgarao u dresu BiH, iako je rođen u Srbiji a pasoš BiH dobio samo na osnovu sezone u Leotaru.
I Fuad Muzurović je svojevremeno pronašao hercegovačko porijeklo Ivanu Radeljiću, tada stoperu njemačkog Cotbusa pa je ovaj Imoćanin zaigrao u dresu BiH, a nedavno će u jednom intervjuu priznati kako mu je igranje za BiH bilo najljepši dio karijere.
Sjećate li se Mirka Hrgovića, rođenog Sinjanina, koji će nakon par sezona u Širokom Brijegu preći u njemački Wolfsburg a u međuvremenu dobiti pasoš BiH i ostaviti dubok trag u reprezentaciji BiH.
I Baka Slišković je svojevremeno našao način da pojača reprezentaciju sa Nebojšom Krupnikovićem tada igračem Hannovera. Odustao je rođeni Srbijanac u posljednji momenat jer zbog ogromnog pritiska nije želio igrati protiv Srbije i Crne Gore na Marakani.
Ako smo se nekada ranije uspješno bavili diplomatijom u cilju napretka reprezentacije, ništa nas ne košta da pokušamo ponovo, vrijedilo bi.
A i dajdža Dodik tu bi mogao pomoći da se „progleda kroz prste“, nije da nije znao pomoći u proteklom periodu kada je to npr. trebalo košarkaškoj reprezentaciji. I prvi čovjek saveza bi itekako mogao pokupiti poene i ojačati svoj background u sportskoj javnosti koja ga vrlo često smatra odgovornim za mnoge stvari. Evo sjajne prilike!
Reprezentacija definitivno treba osvježenje, odnosno igrače koji su spremni odmah uskočiti i predstavljati istinsko pojačanje. Uz određene rezove u okviru kojih bi se trebalo zahvaliti i pojedinim igračima, dolazak gore nabrojanih fudbalera itekako bi podigao kvalitet našeg nacionalnog tima. Na svakoj poziciji imali bi barem po dva kvalitetna igrača i zaoštrenu konkurenciju. Ko ne bi želio dres reprezentacije. Moguće je, Euro 2024 još nije izgubljen ali promjene su neophodne.
Naravno, osim nabrojanih koji do sada nisu nastupali za reprezentaciju BiH, itekako treba pomno pratiti i ostalu bazu igrača poput Varešanovića koji je sjajno započeo epizodu u Turskoj, zatim Đokanovića, Radeljića, Bristrića, Čuića i mnogih drugih…
Vrijeme je za kvalitetan „restart“ i neku novu generaciju reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Mirza Kusturica
