Bh. navijači širom svijeta još su u transu nakon vijesti o dolasku Sergeja Barbareza za selektora Bosne i Hercegovine. Nacija je u transu. Dobio sam desetine poruka. Uglavnom istog sadržaja. “Dočekasmo… Da li je moguće… Moj najsretniji dan nakon što sam ovo pročitao… Da nije zakašnjela prvoaprilska šala… Sad će Barba i Spaha vratiti kult i dostojanstvo reprezentaciji…”!
Slušam i čitam poruke i vidim sliku iz Rio da Janeira. Ljudi iz svih krajeva svijeta. Sretni, veseli, raspjevani čekaju utakmicu s Argentinom. Debitantski naš susret na Svjetskom prvenstvu 2014.u Brazilu.
Nikoga ne zanima rezultat s “Gaučosima”, čak i Messi i tada još živi Maradona u drugom su planu. Ne smeta ni “troglavo” nogometno predsjedništvo NSBiH, kojeg su činili predsjednik Elvedin Begić, te dopredsjednici Ivan Beus i Mile Kovačević. I oni su, članovi Izvršnog odbora NSBiH – svi su došli u Brazil osim Senada Islama – mirno šetaju kroz masu navijača BHF i drugih navijačkih skupina. Bilo je to vrijeme kada je Sergej Barbarez bio “nepoželjan” u Savezu, iako je koju godinu ranije u Komitetu za normalizaciju, sa Ivicom Osimom, Dušanom Bajevićem, Farukom Hadžibegićem, Sejom Kajtazom Darkom Ljubojevićem, izlobirao da UEFA-a i FIFA-a skinu sankcije.
Begić, sa saradnicima Beusom, Kulinom, Bevandom i Safetom Sušićem, superiorno će završiti kvalifikacije i odvesti Bosnu i Hercegovinu na svjetsko prvenstvo u Brazil.
Te 2014. godine Emir Spahić bio je kapiten najuspješnije od postanka reprezentacije, a Sergej je bio “samo” gledalac. Strastveni navijač. Koji, ustvari nikad nije napuštao reprezentaciju. Manje više o Sergeju sve se zna. Trajno je ušao u navijačka srca svih navijača gestom na beogradskoj Marakani, kada je zaprijetio sudiji da će povući ekipu ako ne prestanu topovski udari po bh.navijačima. Od tada je heroj nacije!
Sergeju ti isti navijači nisu zamjerili kada je njegova sestra pozvana da pomogne u radu NSBiH. Kada je shvatio da pojedinci iz Saveza time kupuju mir Barba je prekinuo sve veze sa savezom.
U ljeto 2008, a nakon nečasne smjene Mehe Kodre, organizirali smo utakmicu “Kodro i Bola za spas fudbala”…
Sergej je bio kapiten ekipe proslavljenih asova. Na Koševu je bilo tridesetak hiljada navijača, a isti dan zvanično A reprezentacija u Zenici igrala je protiv Azerbejdžana. Utakmicu su pratili i osiguravali redari i desetak članova Izvršnog odbora NSBiH.
Sergej će kasnije, kad god bi smijenili nekog selektora i birali novog, u pravilu biti najozbiljniji kandidat. I nikad nije izabran.
Prvi put nije bio “najozbiljniji” kandidat i prošao je. Kada se činilo da se i sam ohladio, NSBiH je, a nakon razgovora Barbareza i Spahića s Vicom Zeljkovićem u Banjaluci, odlučio. Barbarez novi selektor Bosne i Hercegovine!
Danas je još jedan historijski dan za BiH… Jedan od hiljade ovakvih dana, ali jeste značajan za bh.nogomet i sport.
Barbarez će debitirati 3.juna u Newcastleu. Prijateljski je to susret s Englezima. Pet dana kasnije u Empoliju gostujemo u Italiju. Dvije super jake provjere za Ligu nacija, jer već 9.juna igramo u Nizozemskoj u Ligi nacija.
Ovo je priča o povratku Barbareza u državnu tim. Malo se zna kako je Sergej obukao dres Bosne i Hercegovine.
Evo nekih detalja i važnih ljudi koji su odigrali presudnu ulogu.
Već u prvim kvalifikacijama za SP, koje će se igrati 1998. u Francuskoj, neumorni Miralem Brkan (brat pjevača Asima Brkana), pedantno je flomasterom na papiru slao u NSBiH izvještaj nakon svakog bundesligaškog gola. Desetine metara papira prošlo je kroz “faks”, u kojima Brkan piše o Barbarezu, Glavašu, Akrapoviću, Salihamidžiću, Hujduroviću, Peliću, M. Kovačeviću, Kapetanoviću, Pintulu, Bogdanoviću, Devoliju, Mulaliću, Trnjaninu, Ferhatoviću, Hasanoviću… Nikoga nije izostavio. Premda je brzo zadobio povjerenje tadašnjeg selektora Fuada Muzurovića i direktora Džemaludina Mušovića, sve je išlo na “provjeru” kod Envera Marića. Mari se apsolutno vjerovalo. I Mara je vjerovao Brkanu.
Tri imena je posebno podvlačio Brkan. Vlatko Glavaš, Hasan Salihamidžić i Sergej Barbarez.
“Vlatko je Bosanac kakvog ova zemlja samo poželjeti može… Hasan će vam bolan biti zvijezda. Sad je u Hamburgu. Kad Magat za njega garantuje sve sam ti rekao… Pitaj Maru pa da vidiš šta će ti reći… Sergej je dijete Veleža. Ljubin i Zlatin. Ma bolan Zlate rukometašice. Zlatno dijete. Čestita mostarska porodica. On je u Hansi, a ja ti kažem ako naši hitno nešto ne poduzmu, uzet će ga Njemačka. Budi siguran da će ga uzeti. Pa, to je igrač koji može igrati svaku poziciju u timu. Ne zna se gdje je jači. Ovu trojicu moramo kako znamo i umijemo dobiti- pisao je Brkan i uvjeravao tadašnjeg predsjednika Saveza Jusufu Pušinu, te selektora i direktora Muzurovića i Mušovića. Glavaš je bio formiran igrač, kapiten Fortune, koju su vodili, nekada vrsni bek Aleksandar Ristić i Enver Marić.
U prvim kvalifikacijama diplomatska ofanziva urodila je plodom. Dobili smo Glavaša i Salihamidžića. Koji je napustio pripreme s HSV-om u Španiji, kako bi zaigrao za U 21 BiH u Pirgosu protiv Grčke. Tada jedini put, već za mjesec dana Braco je debitirao za Ljiljane protiv Italije u Bolonji (1:4) postigavši jedini, svoj prvi gol za BiH.
Vratimo se Barbarezu. Nakon upornog lobiranja, sve je dogovoreno. Mušović i Pušina su prihvatili poziv iz Argentine. “Gaučosi” uoči svjetskog prvenstva u Francuskoj traže suparnika s Balkana.
Selekciju koja igra slično Hrvatskoj. S kojima su u grupi u na mundijalu. Odluka je pala na Bosnu i Hercegovinu.
Platili su Argentinci “masno” taj luksuz, tražili da dođemo s najjačima, a u zapisniku su bila imena Marija Dodiga, Adnana Kevrića, Almira Tolje, Jasmina Mujdže, Enesa Demirovića, Mirsada Dedića, Almedina Hote, Edina Ramčića. Istina igrali su i Kapetanovića, Katana, Bolić, Salihamidžić, Glavaš, Varešanović, ali nije bilo Kodre, Baljića, Hibića…
Nekoliko sati prije utakmice stigli su tada riječke vedete Senad Brkić i Admir Hasančić.
Direktor Mušović, tada u selektorskoj ulozi, jer je Muzurović otišao u Tursku, imao je džokera na u avionu.
Bio je 14.maj 1998. Tri dana ranije Pušina je zamolio Barbareza da dođe u Sarajevo. Da se na aerodromu upoznaju. Javili su mu tačno vrijeme. Pred polazak aviona za Frankfurt, odnosno Buenos Aires.
Nije ga trebalo nagovarati. Sergej je umjesto za Mostar “osvanuo” u Cordobi. S ruksakom na leđima, bez kopački i jakim bolovima pristao je da istrči u Cordobi, upiše zvanični nastup i nakon minutu dvije povuče se. Takav je bio dogovor, jer je trpio bolove nakon sezone u Bundesligi, a kopačke mu je poklonio tadašnji trener rahmetli Mustafa Hukić, Slobodina i bh.legenda. Nije Sergeju smetalo što su noge “plivale” u neadekvatnim kopačkama. Umjesto minutu dvije Barbarez je odigrao skoro sat. Ponijelo ga. Pun stadion, onaj Patrickov dres s Ljiljanima, Jedna i jedina…
Rezultat? Nije važan.
Dobili smo Sergeja Barbareza! I evo ga opet. Sa Spahom. Dva vječna kapitena.
Vico Zeljković danas će predstaviti Barbareza, Spahića i njihov “dream team”. S reprezentacijom sam od prvog treninga u Velikoj Kladuši. Prošao kroz sve kvalifikacije. Bio sam i u Cordobi na pomenutoj utakmici. A novinarski me put, umjesto na predstavljanje odveo u Makedoniju. Nekada ne mogu ispratiti drage ljude na Vlakovu, sada sam u Skopju, Tetovu, Gostivaru… Došao sam ispratiti Tajipa, iz ugledne sarajevske i makedonske porodice. Na putu za Skopje sreo Krstu Velkoskog, ljubimca bordo navjjača, Almira Aganspahića, sarajevsko dijete, koji “cepa” mreže u makedonskoj Super ligi. Ovdje briljira Vedran Kjosevski na golu lidera Struge. Hvale i Traku.
Stigao je i veznjak Bojo. Žižović je u vrhu. Bori se…
Barem danas zaboravite na politiku i svakodnevne probleme koji nas opterećuju. Danas je historijski dan. Fakat. Gore može. Bit će bolje. Puno bolje. Sergej se najviše žrtvovao. Idemo dalje!
