Vahida Halilhodžića nazvali smo s namjerom da nam legenda bosanskohercegovačkog, ali i francuskog fudbala, komentira dešavanja na tekućem Euru.
Međutim, nakon Vahinog odgovora na prvo pitanje – u kojoj je fazi njegova trenerska karijera – postalo je jasno da će razgovor krenuti u potpuno drugom pravcu.
Sjajan golgeter
“U kojoj je fazi moja karijera? Mislim da je završena, najvjerovatnije je da je završena.
Za sada odmaram i nemam namjeru počinjati raditi”, rekao nam je Halihodžić, praktično najavivši da nakon više od pet decenija silazi s najveće nogometne pozornice!
Kao igrač, 72-godišnji Jablaničanin postao je legenda mostarskog Veleža čiji je seniorski dres nosio deceniju (1971/1981).
Fantastični golgeter potom je bio najbolji stranac u Francuskoj, u dresu Nantesa i Paris Saint Germaina. U ovoj je državi gradio i trenersku karijeru – vodio je Lille, Rennes, PSG, Nantes…
Kao selektor, sjedio je za kormilom čak četiri reprezentacije – Obale Slonovače, Japana, Alžira i Maroka. Dovoljno za dvije karijere…
A ova jedna je mogla biti još bogatija jer je u momentu kad je odlučio da se povuče, zasut ponudama, potvrđuje Halilhodžić.
“To je nešto nevjerovatno, svakodnevno dolaze ponude iz raznih krajeva.
Međutim, imam nekih privatnih obaveza koje me sprečavaju da se podredim onako kako ja radim. Kad radim, ja sam 100 posto u tom poslu, ne mogu pola-pola raditi.
Imam i porodičnih obaveza, kao i poslovnih koje me sprečavaju. To je moja percepcija u i budućnosti, a ne nešto drugo”, kaže Vaha.
Objašnjava da je samo u posljednjih godinu imao četrdesetak ponuda:
“Jako interesantnih ponuda, i sportski i posebno finansijski.
Međutim, rekao sam da ne razmišljam o tome da preuzem neku ekipu ili reprezentaciju”.
Glavni razlog
Potom je otkrio možda i glavni razlog zbog kojeg je odlučio privoditi trenersku karijeru kraju.
“Malo me pogodilo kako se završilo s Marokom, teško mi je to palo.
Na tim svjetskim prvenstvima nisam imao nekih šansi, ni kao igrač, a posebno ne kao trener.
Kad ti odvedeš četiri reprezentacije na Svjetsko prvenstvo, imaš izvanredne rezultate, a samo jednom dobiješ priliku i da je vodiš na prvenstvu, to je malo teže izdržati.
Ali, to je tako…”, otkriva Vaha koji nije odustajao od svojih principa, makar to značilo otkaz, što mu se dešavalo s Marokom i Japanom koje je odveo na SP, ali ne i vodio na završnici turnira.
“U pravljenju listi igrača koji idu na Svjetsko prvenstvo htjeli su da učestvuju predsjednici saveza, članovi uprava, čak i sponzori. Ja to nisam dozvolio.
Recimo, sponzori koji plaćaju reprezentaciju nisu bili zadovoljni time da vedete koje prave reklame za njih ne budu u ekipi, bez obzira što su povrijeđeni, što ne igraju. To je tako.
Kad počnem pričati o tome odmah se malo uzrujam”, priznaje Halilhodžić.
A gdje je bilo najbolje?
“Najbolje je kod kuće”, kaže uz smijeh Halilhodžić i nastavlja:
“Bilo je dobrih momenata, posebno u klubovima.
Međutim, mora se znati da sam i iz pojedinih klubova odlazio zato što se nisam slagao sa predsjednicima.
Oni su željeli da ja ne učestvujem u dovođenju igrača, da se to prepusti sumnjivim tipovima koji žele da na osnovu igrača zarađuju pare, a ti snosiš odgovornost i treseš se zbog rezultata.
Ja to nisam dozvoljavao i odlazio bih zbog toga. Većina drugih trenera to je prihvatala, ja ne”.
Nezaobilazno je bilo pitanje o iskustvu u Paris Saint Germainu, za koji je igrao u sezoni 1986/1987., a potom bio trener od 2003. do 2005. godine.
“To je poseban klub, ali tada nije imao budžet kakav ima danas. Tada je bilo 10-15 puta manje novca, sada je to drugi svijet.
Razne mogućnosti
I kao grad, Pariz je nešto posebno, nudi raznorazne mogućnosti i neki igrači koji dođu u tome se izgube.
U posljednje vrijeme PSG je imao priliku da bira šta želi, što se tiče igrača. Međutim, nisu napravili ono što najviše žele, a to je osvajanje titule u Ligi prvaka iako su imali tri najbolja igrača na svijetu.
To je bila nemoguća fuzija, oni ne mogu igrati skupa.
Egoizam kod pojedinih igrača je toliki da to teško prolazi”, rekao je Vaha koji je i danas stanovnik francuske prijestonice, objasnivši da misli na nedavni period kad su dres PSG-a istovremeno nosili Neymar, Lionel Messi i Kylian Mbappe.
Nakon toga, bio je red preći na domaće teme i pitanje da li je Vahi žao što nikada nije bio selektor “Zmajeva”?
Ljubav prema Veležu
“Žao meni ili tamo njima? Ne mogu raditi tamo gdje reprezentacija ne može igrati u Mostaru, Banjoj Luci… A govorimo da je to reprezentacija BiH. To je takva hipokirzija.
Znate, i ja sam se za tu državu borio, bio sam tu u ratu, ali nisam se borio za ovo danas.
Smiješno šta rade političari, oni se namiruju, a to što je narod puka sirotinja, što nema od čega da živi, to je nebitno.
Imam puno familije tu, znam kolike su im plaće, penzije… To je za plakati. Nažalost, tu se neke stvari teško mogu promijeniti”, ističe Vaha.
Razgovor smo zaključili s mostarskim Veležom o kojem Halilhodžić ipak govori u nešto optimističnijim tonovima.
“U kontaktu sam s ljudima iz kluba. Znamo kako je bilo do prije nekoliko godina. Neki su htjeli da taj klub unište, zatvore, ugase, ali smo, zahvaljujući nekim ljudima, uspjeli da klub održimo u životu.
Postao je Velež ozbiljniji klub, dograđuje se i novi stadion. Sve to pokazuje da je ljubav prema Veležu ostala ista, ako ne i jača.
Igrat će ove godine ponovo i u Evropi, to finansijski mnogo znači. Želim klubu mnogo uspjeha”, poručio je Halilhodžić.
(raport.ba)
