Stoljećima su znanstvenici bili očarani pojmom smrti, a istraživanje zamršenih događaja koji se događaju u trenutku prijelaza ostaje predmet opsežnog istraživanja.
U određenim slučajevima osjećamo žaljenje zbog odluka koje smo mogli donijeti drugačije, priznajući da bi naši životi možda bili ispunjeni s više zadovoljstva i radosti da smo odabrali alternativne rute. Konačni ishod je neizbježna istina koja se odnosi na sve, kako je dr. Jaime Hallenbeck, liječnik iz Sjedinjenih Država koji je proveo opsežna istraživanja o procesu umiranja, podijelio svoja otkrića o redoslijedu smrti.
Tijekom početne faze, ritam disanja prolazi kontinuirani obrazac prijelaza iz dubokog u plitko i fluktuira između brzog i sporog.
Kako se približavamo zaključku, tempo našeg daha postupno usporava i prelazi u površnije stanje.
Na kraju će ciklus doći do svog završetka, što će rezultirati konačnim oslobađanjem daha. Za nekoliko minuta nakon toga, srce će prestati s ritmičkim pulsiranjem kao rezultat nedostatka kisika.
Značajan pad apetita.
Kada se tijelo počne gasiti, jedan od znakova je pad apetita. Ovaj instinktivni odgovor javlja se kada se energetske potrebe tijela smanje. Nije neobično svjedočiti voljenima kako odbijaju hranu, jedu manje porcije ili gube interes za hranu u kojoj su prije uživali.
Primarni čimbenik smanjenja apetita je smanjenje energetskih potreba tijela, prenosi “Msn”. Iako može biti teško promatrati, pružanje utjehe umjesto inzistiranja na hrani može biti korisno tijekom ove faze.
Rastuća iscrpljenost i odgovarajuća potreba za dodatnim odmorom.
U posljednjim fazama života pojedinci se često susreću s jakim umorom i veći dio svog vremena izdvajaju za spavanje. Ova povećana potreba za odmorom funkcionira kao tjelesna metoda očuvanja energije za vitalne procese. Uobičajeno je da se osobe koje se približavaju kraju života podvrgnu dugim razdobljima sna i suočavaju se s poteškoćama u probudivanju iz sna.
U ovoj fazi dubokog sna, postaje očito da tijelo svoje posljednje zalihe energije raspoređuje na bitne organe. Neophodno je dragoj osobi pružiti neprekidan odmor i osjećaj poletnosti, jer će to pomoći u očuvanju vitalnosti za najizvrsnija iskustva.
Odabir odvajanja od društvenih angažmana i interakcija je čin izolacije.
Kada se suoče s neizbježnošću vlastite smrtnosti, pojedinci često pokazuju urođenu sklonost povlačenju iz društvenih interakcija. Mogu odlučiti posvetiti više vremena samoći ili pokazivati smanjenu želju za dijalogom. Ovo povlačenje služi kao inherentni element završnih faza života, simbolizirajući temeljnu promjenu osobnih prioriteta.
Iako može biti uznemirujuće za one koji su im bliski, važno je razumjeti da takvo ponašanje ne znači automatski zategnut odnos. Umjesto toga, to je način da pojedinci koji se približavaju kraju svojih života sačuvaju svoju energiju i pozabave se emocionalnim komponentama koje dolaze sa smrću.
Način na koji udišemo i izdišemo mijenja se.
U posljednjim fazama života pojedinci mogu pokazivati promjene u obrascima disanja. Te promjene mogu uključivati nepravilno disanje, duže razmake između udisaja ili plitke udisaje. Druga uobičajena pojava naziva se “Shane-Stokesovo” disanje, koje uključuje ubrzano disanje koje se izmjenjuje s razdobljima bez disanja.
Promjene uočene u obrascima disanja tijekom procesa umiranja mogu se pripisati smanjenoj potrebi tijela za kisikom i smanjenoj stimulaciji mozga uzrokovanoj respiratornom aktivnošću. Iako se ovi obrasci mogu činiti zabrinjavajućim, važno je napomenuti da su oni prirodni dio procesa umiranja i ne moraju nužno ukazivati na bilo kakvu nelagodu.
Može se primijetiti smanjenje i tjelesne temperature i krvnog tlaka.
Kako tijelo ulazi u fazu gašenja, obično dolazi do pada tjelesne temperature i krvnog tlaka. Nije neuobičajeno primijetiti osjećaj hladnoće u ekstremitetima, posebno rukama i stopalima, uz ten kože koji može djelovati blijeđe ili mramorno. Ove fiziološke promjene nastaju kako se cirkulacija usporava kako bi se dao prioritet optimalnom radu bitnih organa.
Ove potencijalno uznemirujuće fizičke promjene dokazuju očuvanje energije unutar tijela za vitalne funkcije. Kako biste ublažili nelagodu, korisno je uspostaviti ugodno okruženje i osigurati odgovarajuću toplinu.
Situaciju karakterizira stanje nereda i kaosa.
U posljednjim trenucima života, mnogi pojedinci prolaze kroz kognitivne transformacije koje se često manifestiraju kao osjećaji zbunjenosti, dezorijentiranosti, ili uznemirenost. Ove promjene mogu nastati iz mnoštva uzroka, uključujući smanjenu razinu kisika u mozgu, metaboličke fluktuacije ili utjecaj propisanih lijekova. Nije neuobičajeno za one koji se približavaju kraju svog putovanja da naiđu na poteškoće u identificiranju svojih najdražih ili shvaćanju njihove okoline. Ovi simptomi predstavljaju značajne prepreke i za umiruće osobe i za njihove voljene. Bez obzira na to, pružanje umirujuće prisutnosti i minimiziranje bilo kakvih vanjskih smetnji može ponuditi utjehu za ove manifestacije.
Proizvodnja urina je smanjena.
Jedan od vidljivih znakova da bubrezi više ne rade kako treba je smanjena količina proizvedenog urina. To se može primijetiti smanjenjem volumena urina i tamnjenjem njegove boje. Ove promjene nastaju zbog smanjenog dotoka krvi u bubrege i smanjenog unosa tekućine.
Priznavanje važnosti praćenja unosa tekućine i pružanja utjehe pojedincima u posljednjim fazama života od presudne je važnosti, jer igra vitalnu ulogu u organskom završetku tjelesnih operacija. Bitno je razumjeti da ovo predstavlja bitnu komponentu inherentnog napredovanja prema smrti.
Upuštanje u halucinacije i doživljavanje živopisnih vizija
U posljednjim trenucima postojanja, česta je pojava da se pojedinci podvrgnu halucinacijama ili vizualizacijama, koje često uključuju susrete ili ukazanja preminulih voljenih osoba. Značaj ovih pojava razlikuje se ovisno o tumačenju pojedinca i prirodi vizija, koje mogu ponuditi utjehu ili izazvati nelagodu.
Halucinacije često proizlaze iz promjena u kemiji mozga i smanjenja razine kisika. Iako mogu biti iznenađenje, imperativ je pristupiti tim iskustvima s empatijom i priznati ih kao bitnu komponentu emocionalnog prolaza za pojedince koji se približavaju kraju svojih života.
Kako bi učinkovito prebrodili posljednje faze života, obitelji i njegovatelji moraju se upoznati s ovim znakovima. Ključno je pristupiti ovoj fazi sa suosjećanjem, prihvaćanjem i poštovanjem prema individualnom putovanju koje svaka osoba poduzima.
