Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine u fazi je u kojoj prolazi ozbiljnu smjenu generacija, totalni reset rekli bi smo. Selektor Sergej Barbarez i njegovi pomoćnici ozbiljno su prionuli na posao pa smo već u prvim prijateljskim utakmicama mogli vidjeti konture nekog novog tima, pred kojim je tek budućnost.
Smjena generacija ponekad je u ovdašnjoj javnosti bukvalno shvaćena kao otpis „starijih“ igrača i dolazak mahom mlađih igrača pred kojima je vrijeme. Potpuno pogrešno! Smjena generacija uopće ne mora značiti činjenicu da će u budućnosti igrati isključivo mlađi igrači, nego posvećenost pažnje i nekim drugim fudbalerima za koje se smatra da u datom momentu mogu podići kvalitet ili donijeti dimenziju više.
Po imenima klubova „crem de la crem“ – ali radije biram biti Gruzija i Rumunija koje igraju Euro
Na netom okončani Euro ponovo nismo otišli. No, malo ko će se sada prisjetiti ne tako davnog izvlačenja kvalifikacijskih grupa za Evropsko prvenstvo.
Pomalo nerealno zvuči da smo npr. Slovačku izvukli kao reprezentaciju iz tek petog, pretposljednjeg jakosnog šešira (zbog njihovih očajnih rezultata u ranijem periodu) ali i Luksemburg iz četvrtog. Island je bio u trećem šeširu a Bosna i Hercegovina u drugom! Dobili smo grupu za poželjeti, još da nas je kako dodatno sreća pripazila pa da nas je umjesto neugodne Slovačke, iz petog šešira zapala Malta ili pak Gibraltar. Eh…Ali kako smo igrali, vjerovatno bi u tom slučaju Luksemburg ili Island bili ispred nas u konačnom poredku.
Nećemo se baviti šta bi bilo kad bi bilo, ali je činjenica kako nas je i prije početka kvalifikacija ogroman dio domaće javnosti vidio na Euru, pogotovo kada se pogledaju imena klubova u kojima nastupaju naši igrači za razliku od islandskih i luksemburških, je li? Ko će mariti za Slovake sa nekakvim Bozenikom u napadu koji je u tamo nekoj Boavisti dao osam golova u sezoni, ma smješno, kada pogledamo gdje igraju naše vedete. A to što su svi nabrojani na terenu kompaktnije, organizovanije i timski složenije ekipe od naše, to nema veze, je li tako? Kako i koliko nema veze pokazuje činjenica da je takva BiH završila grupu ispod Slovačke, Islanda i Luksemburga.
Ne tako davno, svekolika domaća javnost skidala je glavu Ivaylu Petevu zbog domaćeg poraza u prijateljskom susretu od tamo neke amaterske Gruzije, koja će dvije godine kasnije igrati u osmini finala Eura, pobjeđivati Portugal i svojim navijačima donijeti sreću kakvu mi još dočekali nismo. Osim Kvadrachelie, nemaju Gruzijci mnogo igrača koji igraju u najjačim evropskim ligama. Šta bi tek rekli za Slovence koji sa pola domaćeg prvenstva na penale ispadaju od Portugala u osmini finala. Rumuni sa miksom igrača iz domaćeg, turskog i saudijskog prvenstva pregaziše ukrajinske zvijezde i osiguraše prolazak grupe.
Za razliku od BiH svih proteklih godina, nabrojane reprezentacije imaju prije svega tim, kompaktnu ekipu i uopće ne mora da znači da reprezentaciju čini skup igrača iz najvećih klubova kojima neka zemlja u datom momentu raspolaže, nego 11 igrača koji su međusobno kompaktni i koji treba da tvore jak i stabilan tim. BiH to nije, a Gruzija, Slovenija i Rumunija to jesu!
Ismijavanje pametnjakovića koji pojma nemaju!
Kada Sergej Barbarez pronađe i pojača reprezentaciju sa Nikolom Katićem, već nakon objave spiska na društvenim mrežama čitamo komentare raznoraznih pametnjakovića koji se u svom neznanju ismijavaju sa selektorovim izborom, jer ko je vidio da reprezentaciju pojačava stoper tamo nekog Zuricha.
To što je Zurich izborio Evropu iz odlične švicarske lige pa i to što je Katić odigrao kompletno prvenstvo kao jedan od najstandardnijih igrača svoje ekipe, pa i što je uvršten u tim sezone, to nema veze! Jer to neznalice ne znaju. Znaju se dežurni kritičari diviti rezultatima Gruzije, a pojma nemaju recimo da niti jedan od tri gruzijska stopera nije u rangu sa Katićem. Tako je Dvali igrač kiparskog Apoela, Kvalia sa svojih 37 godina igrač Slovana iz Bratislave, a Gvalesiani sa 33 godine igrač iranskog Persopolisa. A Nikola Katić sa 27 godina kao najbolji stoper švicarskog prvenstva po nekima nije dovoljno kvalitetan za BiH?
Stoga nas upravo raduje ono što rade Barbarez i pomoćnici, a to jeste stvaranje jakog i kompaktnog tima sa igračima koji igraju, standardni su i lideri svojih klubova! Poneki možda i ne igraju u ligama petice, ali nakon odgledanog Eura i sjajnih Slovenaca, Gruzijaca, Rumuna- radije biram Katića iz Zuricha i Radeljića iz Rijeke nego klupirane igrače Milana ili one koji svojom igrom i zalaganjem ne donose baš ništa.
Ne smijemo ignorisati Đakovce, Kulenoviće, Jankoviće!
Kada smo u nedavnom tekstu otkrili da postoji mogućnost da napadač zagrebačkog Dinama, Sandro Kulenović u narednom periodu obuče dres A reprezentacije naše zemlje, ponovo smo mogli svjedočiti desetinama komentara onih „koji sve znaju“. Ismijavanja, poštapalice, neumjesni komentari, redali su se jedan iza drugog…
Da je riječ o napadaču koji gra za Dynamo iz Kijeva, rumunski Cluj ili pak recimo austrijski Rapid i da je u okončanoj sezoni postigao 8 golova, od toga neke ključne protiv direktnih konkurenata za titulu, svjedočili bi smo najezdi komentara kako ga selektor mora zvati! Ovako, on igra u sujedstvu, skoro kao domaći, blizu nam je pa je eto nekako niža klasa, a to što je zagrebački Dinamo renomeom ali i rezultatima posljednjih godina koplje ispred gore nabrojanih klubova, to nema veze!
Nema veze ni to što Kulenović ima 24 godine i što je pred njim barem deset godina ozbiljnog fudbala. Nema veze ni to što nakon odlaska Džeke u napadu objektivno ostajemo samo sa Demirovićem i Tabakovićem, koji je uzgred od Kulenovića stariji sedam godina. Sve to za dežurne kritičare nema veze.
Dežurni pljuvači reprezentaciju posmatraju reprezentaciju kao tim koji igra ligaške utakmice, a ne pet do sedam takmičarskih utakmica u godinu dana! Pa im je osam Kulenovićevih golova premalo.
Dežurnim kritičarima je uredu kada Bozenik iz Boaviste čini udarnu iglu u napadu Slovaka, a Kulenović eto ne može, on je nivo ispod? Daleko od toga da Kulenovića neko priziva kao standardnog centralnog napadača, ali bi itekako voljeli Kulenovića koji bi za reprezentaciju postigao gol, dva ili tri u godinu dana. Ili pak Kulenovića za deset minuta po utakmici da zaoštri konkurenciju. Kulenovića koji bi nakon ulaska u 90. minuti bio kadar da postigne gol u 94. za prolaz u recimo osminu finala Evropskog prvenstva. Kao što je za Dinamo pogađao protiv Hajduka i Rijeke, onda kada Bruno Petković (čitaj: standardni reprezentativac Hrvatske) to nije mogao.
Snebivaju se dežurni kritičari i na ime Ifeta Đakovca iz srbijanskog TSC-a. To što BiH u ovom momentu možda i nema igrača u veznom redu sa takvim „box to box“ karakteristikama, poletnog, modernog veznjaka koji je u stanju prekinuti protivnički napad, ali i napraviti višak i postići gol, to nema veze, jer tobože, dečko igra u TSC-u, a to što spada među najbolje vezne igrače srbijanskog prvenstva, to je sasvim nebitno.
Gurat će radije dežurni kritičari na poziciju ofanzivnog veznog Krunića samo zato jer igra u Milanu ili eto Fenerbahceu, a nema veze to što je Krunić navedenu poziciju posljednji put igrao još dok je nastupao za Inđiju. Nema veze što našoj igri na toj poziciji neće donijeti ništa i što će nam Luksemburg utrpati četiri komada. Naši dežurni kritičari jedni su od rijetkih u Evropi koji se još uvijek dive imenima klubova gdje im igrači nastupaju, dok Gruzijci, Albanci i Slovenci slave historijske uspjehe.
Takvim kritičarima nije zanimljivo da se borimo pronaći porijeklo Niki Jankoviću ili skontati na foru kako da na ime perioda provedenog u Zrinjskom dobije pasoš BiH.
Ne razumiju dežurni pljuvači da nam je trenutno goruća pozicija ofanzivnog veznog u reprezentaciji. Gurali bi ti „što sve znaju“ radije Krunića koji navedenu poziciju igra samo u njihovim snovima, radije nego Jankovića koji u protekloj sezoni u dresu Rijeke ima 11 golova i četiri asistencije. Zato da bi na papiru izgledali moćno, a u stvarnosti bezopasno i slabo.
Stoga možemo zaključiti kako je sjajna stvar što selektor Barbarez i njegovi pomoćnici rade u miru, analiziraju, skautiraju i grade tim koji će zaista i na terenu biti tim, jak, stabilan i prije svega kompaktan – sa ciljem da nas u bliskoj budućnosti odvedu na veliko takmičenje, pa barem nam svi igrači bili iz domaćeg prvenstva.
