Popularna pjevačica Svetlana Ceca Ražnatović poznata je po tome što svoj privatni život drži daleko od očiju javnosti, a isto tako štiti privatnost svojih zaposlenika. Ipak, rijetki trenuci u kojima su mediji uspjeli zabilježiti trenutke iz njezina doma, privukli su veliku pažnju. Jedan takav događaj zbio se prošle godine, kada je ekipa emisije “Paparaco lov” uspjela fotografirati Cecinu kućnu pomoćnicu, što je iznenadilo mnoge, budući da se radilo o Azijatkinji.
Još je zanimljivije svjedočanstvo Lidije Ćirić, spisateljice koja je nekoć radila za Cecu i njezina supruga Željka Ražnatovića Arkana. Lidija je otkrila kako je došla do posla, opisujući susret s Arkanom i Cecinom obitelji. “Mojoj sestri je zazvonio telefon. Živjela je preko puta hotela Jugoslavija i nazvao ju je čovjek koji je nekad bio u Arkanovoj gardi.
Ceca je tražila djevojku iz butika. Tražio je onu Maju, ali nje nije bilo, a ja sam došla taj dan kod sestre. I ona mu kaže – Maja nije tu, ali je tu Lidija. Ja sebe nisam vidjela u butiku, ja i haljine ne idemo zajedno. Rekao je on mojoj sestri da odem do Jugoslavije i da se javim Ceci. Dvoumila se jer sam tek stigla s treninga i bila sam u trenirci, ali čula sam da je plaća dobra. U to vrijeme je bila preko 250 eura”, prisjetila se Lidija.
Prvi susret s Cecinom obitelji bio je neobičan za Lidiju. “Ja sam u patikama i trenerci sa treninga, pa ako vam se svidim, svidim. Ako ne, odoh. Ceca me pozvala da uđem. Oduševila se što se zovem kao njena sestra. Rekla mi je da bih već od sutra počela raditi ali u muškom butiku. Ja sam tek tad saznala da tu ima četiri butika.”
“I sad ne mogu reći da neću. I pojavljuje se Željko. Odmah ga je pozvala da me upozna i odmah mu i rekla da sam došla s treninga. A Željko kad čuje da treniraš, ne pušiš, ne piješ odma se oduševi.”
“On me pogledao i rekao – dobro, super. Pokazao mi je butike. Radila bi već od sutra od 12 do 8. Pogledao me i pitao – ima li još neka takva kao što si ti. E, rekoh mu, kao ja nema više nijedna”, prisjetila se Lidija. Nakon kratkog razgovora, Željko ju je poveo da joj pokaže butike, te je već sutradan trebala početi raditi.
Iako je radila u butikima, Lidijin se posao ubrzo promijenio kada ju je Arkan angažirao za čuvanje njihove kćeri Anastasije, koja se rodila 1998. godine. “Videla sam Cecu i njega prije toga na televiziji i to je to. Bilo mi je čudno što svi ustaju kad on uđe, jedino ja sjedim. Onda su mi objasnili tko je on. Arkan je shvaćao da imam poštovanja prema njemu ali da nemam strah i to se i Arkanu ali i Ceci svidjelo. Kad su se butici zatvorili onda me pozvao da dođem raditi u njegovoj poslastičarnici “Ari”. Ma kakvi, pa meni će ajncer ispasti. E onda su me angažirali da čuvam Anastasiju. Ona se rodila te 1998. Čuvala sam je do bombardiranja. Nakon sahrane nismo ostale u kontaktu”, ispričala je Lidija.
Ceca i Željko Ražnatović uplovili su u bračnu luku 19. veljače 1995. godine, a vjenčanje nije prošlo neprimjećeno. Naime, Ceca je blistala u vjenačnici koja je tada vrijedila preko 50 tisuća eura, a po koju je osobno otišla u Milano. Vjenčanje, u kojem se istaknula kolona od 60 džipova, prenosilo se putem TV-a, a posebnu ulogu imala je njena svekrva, koja joj je darovala jedinstven poklon. “Darujem te ovim zlatnim dukatom, koji je iz 1700. godine. Od moje prababe, a vaše čukunbabe. Da brak bude sretan i dugovječan”, rekla je Slavka Josifovski Ceci.
Ceca je bez supruga ostala prije više od dva desetljeća, a jednom je prilikom otvorila dušu kad je progovorila o njemu. 2Često ga spominjem. Njega nema pune 24 godine, ali je on svakodnevno prisutan u našim pričama, razgovorima, to je potpuno prirodno. Sa Željkom imam dvoje divne djece, ta djeca su vrlo svjesna tko ima je otac i potpuno je prirodno da ga spominju i evociraju uspomene na njega”.
“Događalo mi se puno puta i da mi suze krenu i da progutam knedlu, da ode šminka, ode sve. Nama ženama je to problem, muškarcima nije. Razmaže se maskara, veća dara nego mjera. Šalu na stranu, prepustim se emocijama. Najljepše je kada možete ispoljiti osjećaje i da ih podijelite s ljudima”, dodala je pjevačica.
