Zdravko Kuzmanović bio je prvi Srbin rođen u inostranstvu koji je odlučio da igra za srpski nacionalni fudbalski tim.
Inače, Zdravko je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a njegova porodična kuća nalazi se nedaleko od Gradačca.
O tome kako je tog marta 2007. godine prelomio i prihvatio poziv Srbije, a ne Švicarske za koju je igrao u svim mlađim kategorijama Zdravko Kuzmanović otvoreno i onako iz duše priča za Kurir. Odigrao je 50 utakmica u crvenom dresu i dao šest golova u periodu od 2007. do 2014. godine.
Komentarisao je Zdravko Kuzmanović, iskreno i emotivno odluku Aleksandra Pavlovića da odabere Nemačku pre Srbije, a dotakao se i još nekoliko tema vezanih za mlade fudbalere srpskog porekla u dijaspori.
Kako vidite slučaj Aleksandra Pavlovića, mladog fudbalera Bayerna, da Njemačku izabere prije Srbije?
“Odlučio je da igra za Njemačku! Iskreno, nadam se da je srpska reprezentacija probala sve… Ako to nisu uradili, onda smo spavali i kajaćemo se. Dečko je ogroman talenat, igra bitne utakmice u Ligi prvaka. Mnogo bi nam dao i pomogao, samo da je izabrao Srbiju. Imali bismo igrača top klase za narednih deset godina. Ali tako je, kako je. Mislim da više ništa ne možemo da učinimo. Odluka je donijeta i ne treba ništa da zamjerimo Aleksandru Pavloviću. Meni je na primjer, mnogo krivo, jer je veliki talenat, ali gotovo je. Jeste šteta, ali život ide dalje – jasan je Zdravko Kuzmanović u razgovoru za Kurir.
Kako ste vi odlučili da izaberete Srbiju? Šta je prevagnulo u odnosu na Švicarsku?
“Ja sam Srbin! Uvijek sam se osećao kao Srbin! Volim Srbiju, volim Republiku Srpsku, volim srpski narod. Volim našu reprezentaciju, volim našu državu. Žena mi je iz Srbije, moja djeca su Srbi. Ponosan sam što sam to što jesam. Ja nikada nisam imao problem sa sobom, da izaberem. Niti dilemu. Uvijek sam znao da će to biti Srbija. Bez obzira što sam prošao sve omladinske kategorije Švicarske. Da se razumemo, volim i poštujem Švicarsku, dali su mi mnogo, ali ja sam Srbin.
Koliko je važno kućno vaspitanje u svemu tome?
“Mnogo. Najviše. Sve polazi iz kuće. Gledajte, moja porodica je uvijek slavila Božić, Uskrs, držala slavu… Moji roditelji su Srbi, porijeklom iz Republike Srpske i tako su me uvijek vaspitavali. I kada sam ulazio u neke godine, otac i majka su mi stalno govorili da bilo dobro da za svoju buduću suprugu izabrem našu ženu, Srpkinju. I bili su pravu. Što sam stariji shvatam njihovu mudrost. Moja supruga je iz Beograda, obožavam taj grad, moja djeca će tu da idu u školu… Ma, vjerujte mi, kao djetetu i čovjeku koji je odrastao u inostranstvu, najljepše je kod kuće, među svojim narodom.
Baš s ponosom govorite o tome da se osjećate Srbinom. Zašto?
“Pa, to bi valjda trebalo da bude normalno. Mi Srbi smo mnogo dobar narod. Plus, talentovani smo za sport. Naši sportisti najbolje predstavljaju Srbiju. Imamo Novaka Đokovića u tenisu, Nikolu Jokića u košarci… To je veliko blago. U košarci smo drugi na svijetu… I kako onda da ne voliš Srbe. Ha, ha, ha… Zar nije tako?
